Na polovini
magistralnog puta Šabac-Loznica, udaljen 35 kilometara od
oba grada, nalazi se manastir Petkovica, jedna od najvećih
svetinja ovog kraja. Manastir je poznat po čudotvornoj lozi
koja je čudom Božjim iznikla iz temelja manastira i koja
pomaže izlečenju mnogobrojnih bolesti, osobito steriliteta.
Istočno od manastira je čudotvorni izvor čija voda leči
takođe sterilitet i mnoge druge bolesti. Najveća svetinja
manastira su častice moštiju svete Petke, zglavak jednog
prsta, koje su donete u manastir u vreme despota Stefana
Lazarevića. Jedan deo moštiju prenet je 1. septembra 1950. u
crkvu Ružicu u Beogradu. Postanak manastira po predanju
vezuje se za kralja Dragutina, a prema istraživanjima,
manastir datira iz druge polovine XIII veka. Dolaskom Turaka
1521. godine manastir je privremeno opusteo, a već 1561.
zvornički episkop dolazi u manastirsku crkvu i Petkovica
ponovo počinje da živi.
Tokom XVI i XVII veka
u manastiru je radila prepisivačka škola, a od 1718. godine, tj. početka
austrijske okupacije, u manastiru je radila škola za spremanje
sveštenika. Posle Boja na Mišaru, Turci su popalili manastire i crkve
mačvanskog kraja, a među njima i manastir Petkovica. Obnova manastira
izvršena je nastojanjem kneza Miloša i naroda Mačve i Pocerine oko 1836.
Nova crkva na mestu stare podignuta je 1887, a ktirtor je bio Josif
Kurtović, trgovac iz Šapca. Nažalost, manastir nanovo strada u I i II
svetskom ratu. Posle II svetskog rata, Petkovica postaje jedan od
najuređenijih manastira u Šabačko-valjevskoj eparhiji. Sestrinstvo
manastira, na čelu sa igumanijama, blaženopočivšom Fevronijom i
sadašnjom mati Lukijom, podiže dva konaka i održava i obnavlja
manastirska dobra. Manastir Petkovica poznat je po uređenom i lepom
imanju, toploti i gostoljubivosti. Tu pronalaze mir neutešni, nemirni i
bolesni. Narod ovog kraja od davnina ima običaj da bolesne i slabe
dovodi u manastir i provlači ih ispod svete loze. Brojna su isceljenja
ovde zapamćena. Ali, kako „vrag ne spava“ često se događalo da ljudi
pomućena uma krišom noću pale svetu lozu i pokušavaju da uplaše
sestrinstvo. U više navrata, reagovala je policija i krivci su
pronađeni, mada se priča ponavljala u više navrata. Kažu da su se
pravdali tako što su „čuli neki glas koji im kaže da treba da zapale
svetu lozu“. Uprkos silama mraka, na mestu zapaljene loze, uvek je
nicala nova, a manastir je ostajao netaknut. Danas u manastir Petkovica
dolaze hodočasnici iz svih krajeva naše zemlje i uvek pronalaze duhovnu
utehu i telesna isceljenja.
Фото и
текст обрада
са разних извора на интернету Славиша Т. Јовановић вебмастер.